уторак, 24. мај 2011.

Nema spremanja Srbije bez „zelenih revizora”


U našoj zemlji još niko nije ozbiljnije zavirio kako se i zašta troši novac izdvojen za zaštitu životne sredine

Izjava Olivera Dulića, ministra životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, da je za pobedu „zelene ekonomije” neophodan pouzdan i predvidljiv pravni okvir, kako bi svi nadležni organi otpočeli da rade svoj posao kažnjavajući one koji zagađuju životnu sredinu, gubi na težini samo zbog jedne činjenice – Srbija se svrstava među zagađenije zemlje Evrope. Dokaz su apokaliptičke slike Južne Morave, Velikog bačkog kanala, većine reka, među kojima i Dunav kod Beograda, ubrzani rast otpada, nerešen problem kanalizacije u 25 odsto domaćinstava... Reklo bi se da nedovoljno ulažemo u zaštitu okoline u kojoj živimo i radimo.

Ne, kaže, dr Ljubiša Stanojević,profesor na Fakultetu za inženjerski menadžment. Prema rečima Željke Jurišić, direktorke Fonda za zaštitu životne sredine, mi imamo čak i „viška novca u fondu”. Šta je onda problem osim što i kao društvo veoma malo vodimo računa o sopstvenoj okolini?

EU je, kaže, u sklopu pridruživanja Srbije obelodanila niz smernica kojima se tretiraju problemi vezani za životnu sredinu. Kao odgovor na njih naš zakonodavac doneo je više propisa, a vlada potpisala nekoliko međunarodnih ugovora i sporazuma. Određene su takse i drugi penali za privatni i javni sektor koji ugrožavaju životnu sredinu, „ali nigde nisu urađene suštinske provere sredstava i obaveza koje se tiču zaštite životne sredine. Niko nije izvršio reviziju usaglašenosti sa zakonima, sporazumima i konvencijama, najzad niko nije gledao objektivnost i istinitost finansijskih izveštaja, barem u delu koji se odnosi na sredstva i obaveze za životnu sredinu”.

U Srbiji nema nikakve kontrole pravilnosti i svrsishodnosti upotrebe sredstava namenjenih za zaštitu životne sredine. Da li sredstva koja se dobijaju iz domaćih i stranih fondova i donacija pravilno usmerena i da li ima nesrazmernog ulaganja po regijama koje su ekološki ugrožene – za sada se samo nagađa, ali se pouzdano ne zna, jer upravo nema institucije ekološkog ili „zelenog revizora” koji bi upravo radio na tim stvarima, upozorava dr Ljubiša Stanojević.

Koja je uloga „zelenog revizora” kada su u pitanju sredstva i obaveze za zaštitu životne sredine?

– Taj revizor mora da kontroliše trošenje sredstava za zaštitu i očuvanje životne sredine. Da proveri usaglašenost zakona sa sporazumima, standardima koji se odnose na zaštitu životne sredine i njihov uticaj na finansijske izveštaje i operacionalizaciju troškovno-dohodovnih analiza kršenja zakona i njegovih posledica na dodatno angažovana sredstva“, naglašava naš sagovornik i dodaje da poseban segment rada „zelenih revizora” treba da bude revizija uspešnosti i svrsishodnosti uloženih sredstava u zaštitu životne sredine.

Drugim rečima pojavila se suštinska potreba da se uvede nova disciplina u okviru državne revizije, takozvana revizija očuvanja životne sredine, jer u ovom trenutku nema ni naznaka gde i kako se sredstva namenjena ekologiji troše, po kom kriterijumu se novac, pa i krediti usmeravaju i kakvi su krajnji efekti uloženih para na poboljšanje životne sredine.

„Zeleni revizori”, naglašava dr Ljubiša Stanojević, moraju da odgovore na mnoga pitanja, između ostalih, da li novac dobijen za ekologiju ne otiče za druge namene, da nema zloupotrebe i monopola u njegovom korišćenju, da li se poštuje princip svrsishodnosti – „vrednost (kvalitet) za uloženi novac”.

– Prvi korak u svemu tome mora da bude uvođenje revizije zaštite životne sredine, gde bi vlada i njeni resorni ministri podnosili račun za utrošene pare. Ali, pre toga državnu reviziju čeka uspostavljanje metodologije vođenja takozvanog ekološkog računovodstva i revizije, kao i metodologije prevencije zloupotreba sredstava uvođenjem internih kontrola u svaki projekat i firmu koja se bavi ekologijom”, kaže dr Ljubiša Stanojević.

----------------------------------------------------------------

Dobra iskustva

Svet ima veoma dobra iskustva u radu „zelenih revizora”. U Japanu se, recimo, umesto cementa i plastike za radove na vodenim površinama koristi drvo. U SAD su revizori dali preporuke kako da se vlada Amerike bori protiv bolesti soje. Rumunija je ratifikovala dva međunarodna ugovora o zaštiti životne sredine koji se tiču zaštite Dunava i Crnog mora. Ovu ugovori su uključeni u rumunski Zakon o računovodstvu, čime je naš sused pokazao koliko mu je stalo do zaštite životne sredine. Sva ova iskustva i rad međunarodnih tela govore o urgentnosti formiranja komore zelenih revizora kod nas, kao i adekvatne zakonske regulative usklađene sa međunarodnim standardima, upozorava dr Ljubiša Stanojević.

Slobodan Kostić
objavljeno: 04.05.2011.
Politika

Нема коментара:

Постави коментар

Šumske fotke

Srpsko - tranzicijski rečnik

Srpske televizije Tajni servis tajkunske Srbije. Jedinstveni slogan: Vaše pravo da ne znate ništa.
Još...

Elementarna logika

a. Zvezdarska šuma je zdrava, kvalitetna šuma (Posebna osnova gazdovanja šumama za gazdinsku jedinicu Zvezdara iz 2008. godine)
b. Šumovitost Beograda i Srbije je daleko ispod evropskih standarda (Šumske zajednice obuhvataju svega 11,3% teritorije Beograda, a orjentaciona je procena da bi trebalo da iznosi 27,3% površine našeg grada.)
c. Zemljište, regulacionim planom predviđeno za izgradnju i dogradnju objekata, je šumsko, ne građevinsko zemljište.
Zaključak: Seča ma kog dela Zvezdarske šume (i ne samo Zvezdarske šume) je nedopustiva.
Zašto je nekima toliko teško da razumeju elementarnu logiku?

Zvezdarska šuma video zapis