понедељак, 12. октобар 2009.

Ostaviće pustoš

Autor: Poglavica Sijetl

Kad Veliki poglavica iz Vašingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju, previše od nas traži. Kako možete kupiti nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nama je strana. Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode. Ako mi ne posedujemo svežinu vazduha i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki deo te zemlje svet je za moj narod. Svaka blistava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaka maglica u tami šume, sveti su u mislima i iskustvu mog naroda. Sokovi koji teku kroz drveće nose sećanje na crvenog čoveka. Mrtvi beli ljudi zaboravljaju zemlju svog rođenja kada odu u šetnju među zvezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lepu zemlju jer je ona majka crvenog čoveka. Mi smo deo zemlje i ona je deo nas! Mirisne trave naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi su oni naša braća. Stenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplina tela ponija i čovek - svi pripadaju istoj obitelji.
Reke su naša braća, one nam utoljuju žeđ.
Mi znamo da beli čovek ne razume naš život. Jedan deo zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kad je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje dece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu decu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci - zemlji i prema bratu - nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderaće zemlju i ostaviti samo pustoš.
Nema mirnog mesta u gradovima belog čoveka. Nema mesta da se čuje otvaranje listova u proleće ili drhtaj krila kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumem. Buka mi vređa uši.
Šta je život ako čovek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovek i ne razumem. Indijanac više voli blagi zvuk vetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.
Vazduh je skupocen za crvenog čoveka jer sve živo deli isti dah - životinja, drvo, čovek. Beli čovek ne izgleda kao da primećuje vazduh koji diše. Kao čovek koji umire mnogo dana on je otupeo na smrad.
Šta je čovek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovek će umreti od velike usamljenosti duha. Šta god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čoveku.
Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju decu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih dedova. Da bi poštovali zemlju, recite vašoj deci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu decu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka... Šta god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čoveku; čovek pripada zemlji! To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Šta god snađe zemlju snaćiće i sinove zemlje.
Čovek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Šta god čini tkanju čini i sebi samome.
Delovi odgovora indijanskog poglavice Sijetl (Sealth) iz plemena Suquamish na ponudu predstavnika XIV predsednika SAD- a Franklina Pirsa, da im proda zemlju na kojoj žive njegova plemena.

Нема коментара:

Постави коментар

Šumske fotke

Srpsko - tranzicijski rečnik

Srpske televizije Tajni servis tajkunske Srbije. Jedinstveni slogan: Vaše pravo da ne znate ništa.
Još...

Elementarna logika

a. Zvezdarska šuma je zdrava, kvalitetna šuma (Posebna osnova gazdovanja šumama za gazdinsku jedinicu Zvezdara iz 2008. godine)
b. Šumovitost Beograda i Srbije je daleko ispod evropskih standarda (Šumske zajednice obuhvataju svega 11,3% teritorije Beograda, a orjentaciona je procena da bi trebalo da iznosi 27,3% površine našeg grada.)
c. Zemljište, regulacionim planom predviđeno za izgradnju i dogradnju objekata, je šumsko, ne građevinsko zemljište.
Zaključak: Seča ma kog dela Zvezdarske šume (i ne samo Zvezdarske šume) je nedopustiva.
Zašto je nekima toliko teško da razumeju elementarnu logiku?

Zvezdarska šuma video zapis